Vjeverice

Sa razlogom ili bez njega, glodari [Rodentia] u globalu ne spadaju u omiljenu grupu životinja među ljudima. Ipak, određene vrste iz ovog, po broju najvećeg reda sisara uživaju opšte simpatije. Zapanjuje činjenica da prema podacima iz enciklopedije Britannica oni čine 50% ukupnog broja vrsta sisara a pretpostavlja se da je njihov udio u ukupnom broju živih jedinki još i veći. Ljudski rod je iz određenih razloga neke od ovih malih životinja žigosao kao štetočine i odvratne stvorove dok je drugima posvetio i čitave crtane serije i stripove dodeljujući im pozitivne ljudske osobine. Jedna od tih `prihvatljivih` vrsta glodara su i veverice [familija Sciuridae]. Ovaj naziv se u našem jeziku najčešće odnosi na životinjice koje žive na drveću iako ova familija obuhvata i one koje pretežno žive na zemlji. Na primer, mrmot živi isključivo na zemlji, dok kanadske veverice [chipmunks] žive na zemlji ali se i penju po drveću, itd... Možda najzanimljivija vrsta - leteća vjeverica izuzetno rijetko silazi na zemlju. Leteće vjeverice zahvaljujući specijalnim kožnim membranama koje im povezuju prednje i zadnje noge mogu da izvedu produžene skokove sa jednog drveta na drugo čak i u dužini od 60 metara!!! Uzimajući u obzir veličinu same vjeverice koja ne prelazi 60cm [bez podjednako dugačkog repa] dobijamo da su leteće vjeverice u stanju da preskoče sto puta veću dužinu nego što su same dugačke.

Kao što već vjerovatno znate, vjeverice su prilično radoznala stvorenja kojima nije teško privući pažnju. Kako je u stalnoj potrazi za hranom vjeverica će Vam bez straha prići ako strpljivo sačekate da se uvjeri da joj ne prijeti opasnost od za nju ipak džinovskog bića tj. Vas. Hranu vjeverica pretežno čine sjemenke različitih vrsta biljaka dok samo neke vrste dopunjuju ishranu insektima. Nasuprot gorepomenutim ne voljenim glodarima, vjeverice samo jednom ili dva puta godišnje na svijet donose potomstvo.

Vjeverice koje srećemo po parkovima uglavnom pripadaju vrsti S. carolinensis kod nas poznatijoj pod imenom siva vjeverica. U planetarnim okvirima najrasprostranjenija je Evroazijska crvena vjeverica [Sciuridae vulgaris], dok je za Novi svet karakteristična sjevernoamerička crvena jeverica [Tamiasciurus]. Najveća od svih vjeverica - [Ratufa] živi u Aziji a najmanja - afrička pigmej vjeverica [Myosciurus pumilio] naravno u Africi...

Evroazijska crvena vjeverica [Sciuridae vulgaris]

Određene vrste vjeverica, kao što je npr. kanadska [chipmunk] mogu se pripitomiti ukoliko se podižu od `malih nogu`. U nekim zemljama [prije svega u Sjedinjenim državama] ljudi gaje čak i leteće vjeverice. Na taj način ova životinja više se ne može klasifikovati isključivo kao divlja i i pored toga što je ovaj tekst svrstava u tu kategoriju. Na našim prostorima, iako uvek gledana sa simpatijama, ova vrsta i dalje veoma rijetko ima status kućnog ljubimca.